Nagradna igra Irish Hospitals ili Irish Sweepstakes kako je bila poznatija osnovana je 1930. godine od strane tada nedavno formirane Irske vlade.
To je bila jedna od najvećih ikad formiranih lutrija, a njena svrha je bila finansiranje sistema Irske bolnice u nastajanju.
Osnivači su znali da su slične lutrije zabranjene i u Velikoj Britaniji i u SAD-u. Shvatili su da moraju prodrijeti na oba tržišta kako bi maksimizirali svoju prodaju i nisu bili odbijeni zakonima koji su regulisali lutrije u to vrijeme.
Vidi_takođe: 10 najboljih barova i pubova u Dablinu u koje se kunu lokalno stanovništvoU jednoj fazi sa otprilike 4.000 zaposlenih bio je najveći poslodavac u državi tokom svog 57 godina postojanja.
Ovi broj osoblja je svakako bio potreban jer su se milioni lutrijskih listića prodavali širom svijeta svake godine. Njegovi zaposleni, uglavnom žene, bili su loše plaćeni – u velikoj mjeri za razliku od super bogatih dionika. Veličina i obim operacije nisu oduzimali dah.
Irska vlada bila je oduševljena injekcijom sredstava u zdravstveni sistem jer je Irska bila jedna od najsiromašnijih zemalja u Evropi u to vrijeme.
Ovo ih je možda dovelo do toga da su bili veoma opušteni u pogledu zakona, koji je, gledajući unazad, bio daleko od vodonepropusnih. Situacija koju su osnivači nagradne igre bili spremni da u potpunosti iskoriste kako bi se obogatili.
Da su Sweeps postigli svoju primarnu svrhurenoviranjem starih bolnica ili izgradnjom novih, zdravstveni sistem u Irskoj bi bio predmet zavidanja mnogih širom svijeta, s obzirom na to da je prodaja karata procijenjena na nevjerojatnih 16 miliona funti do 1959.
Umjesto toga, preokrenulo se jedan od najvećih skandala ikada – koji je njegove nepoštene osnivače učinio veoma bogatim. To je također bacilo svjetlo na pohlepu, nepotizam i političku korupciju koji su prevladavali u Irskoj u to vrijeme.
Neki procjenjuju da je samo 10% ukupnog novca prikupljenog od prodaje karata zapravo stiglo do bolnica.
Vlasnici su nastavili nesmanjenim radom sve do 1970-ih, do kada se procjenjuje da su kanalisali više od 100 miliona funti.
Bilo je toliko rupa u zakonu da su osnivači mogli izvući velike plate koje su bile neoporezive u Irskoj pored neutvrdenih troškova.
Vidi_takođe: TOP 100 IRSKIH PREZIMENA / PREZIMENA (informacije i činjenice)Nevjerovatno, bolnice koje su primale mali postotak sredstava koja su zaista našla put do cilja bile su oporezovane sa 25%.
Posebno bolesno – ako hoćete igra riječi – za mnoge ljude bilo je korištenje slijepe djece za pomoć u izvlačenju. U jednom slučaju dva slijepa dječaka sa svojim imenima na kartonu izvukla su brojeve iz bureta. Podmukli osnivači su ih kasnije zamijenili medicinskim sestrama i policajcima kako bi to pokazali'legitimitet'.
Postali su toliko bogati da su kupili kompanije kao što su Irish Glass Bottle Company i Waterford Glass – obje velike poslodavce u to vrijeme. Zaprijetili su političarima koji su počeli da postavljaju pitanja, da će doći do ogromnog gubitka zaposlenja sa otpuštanjima, ako budu zaustavljeni.
Bilo je mnogo optužbi za insajdersku kupovinu karata, finansiranje izbornih kampanja za 'prijateljske ' političara i udruženja s bivšim paravojnim jedinicama.
Politička situacija u zemlji u to vrijeme omogućila je da se fijasko nastavi sve do 1987.
Istina je da je dio novca našao svoj put u bolnice, ali malo ko je žao što je čuo za njegovo zatvaranje nakon što je novinar otkrio njegov rad.
Posebno težak udarac bio je to za radnike, uglavnom slabo plaćene žene, i njihove porodice koje su bile slabo obavještavane, a da bi uvreda bila veća, naknadno su otkriveni manjkovi u penzionom fondu.
Na kraju je nagradna igra zamijenjena onim što sada znamo kao Irish Lotto, potpuno neograničenom lutrijom bez veze sa svojim mračnim prethodnikom.
